Popratni program | Seksualna edukacija na filmu

Malo je koja umjetnička forma u svom začetku smatrana rasadnikom razvrata na način na koji je to bio film. Baš sve vezano za film i filmsku industriju u ranim je godinama novog medija, koji je tada bio tek šatorska egzibicija za nepismeni puk, proglašavano čak i đavoljim djelom. Novine su bile pune djevojaka koje je film zaveo na krivi trag, djevojaka koje su, da bi postale filmske zvijezde, morale raditi stvari koje inače, čedne kakve su bile, ne bi morale. U svakom slučaju, crkveni zadah koji je dugo godina lebdio nad kinematografijom morao je kad-tad prestati. Naravno, ultimativna tabu-tema zapadnoeuropskog kulturnog kruga – seks, samo je čekao svoju filmsku priliku. Tako već 1903. Aleksandar Lifka u Zadru organizira tzv. serate nere – crne filmske večeri samo za gospodu. Na njima je navjerojatnije prikazivao nešto iz kataloga danas poznatog kao Saturn filmovi. Ti su filmovi imali dvostruku namjenu – osim da kino posjetioca upoznaju sa svim čarima ženskog tijela, htjeli su ga usput i obrazovati. Ovakve projekcije samo su, odmah po završetku Prvog svjetskog rata, još više doprinijele uvođenju cenzure u sve filmske oblike. Ipak, iako se učinilo sve da se seks potisne iz javnog diskursa, sve veća prisutnost seksualno prenosivih bolesti natjerala je brojne filmske autore na stvaranje tzv. edukativnih filmova o seksu i seksualnosti. U Zagrebu je tu ulogu od 1927. obavljala Škola narodnog zdravlja, zdravstveno-prosvjetna institucija koja je sa svojom filmskom opremom obilazila tzv. pasivne krajeve i tamo uz pomoć agregata prikazivala obrazovne filmove.

Za našu temu važna su četiri filma: 'Ikina sudbina', 'Endemični sifilis', 'Grešnice-Macina' i 'Ankina sudbina'. I dok su prva sva tematizirala sifilis i njegove posljedice, zadnji je imao širu zadaću. (kao da se govori o tri filma, provjeriti koji je to „zadnji“ jer je sljedeća rečenica o njemu) Upozoravao je na posljedice neodgovornog seksualnog ponašanja, promiskuitet, abortus i slično. Pandan tome dugo nije kod nas snimljen. Ipak, njemačka kinematografija, opterećena nacističkim teretom, 1938. godine proizvela je vrlo zanimljiv uradak – 'Savršeni brak' bio je film kojemu je autor bio slavni ginekolog Van de Velde i koji je, u jeku proklamiranog morala i kulta tijela, otvoreno progovorio o oplodnji, začeću i sl.

Ipak, kinematografija će, baš kao i u svijetu, otvoreno progovoriti o spolnosti tek u drugoj polovici šezdesetih godina. Najviše zasluge za to ima Oswalt Kolle, njemački novinar koji je serijom tekstova, knjiga i filmova pomaknuo do tada vrlo uske granice gledanja na ljudsku seksualnost. Otprilike u isto vrijeme, 1968. u Danskoj se ukida filmska cenzura, što je odmah rezultiralo pojavom brojnih, iznimno uspješnih obrazovnih filmova za odrasle - 'Hopa cupa u krevetu' i 'Zašto ne dođeš u moj krevet' bili su predvodnici. Naravno da se pod egidom seksualnog obrazovanja sve više proguravala i pornografija, ali kino publici tih liberalnih godina to kao da uopće nije smetalo. Zašto sve ovo zvuči kao nostalgija? Zato jer danas živimo u dobu kada je ženske grudi jednostavnije ugledati na ulici nego u suvremenom (američkom) filmu, zato jer je seksualni odgoj prepušten vjetrometini, jer se o seksu zna manje nego ikad, iako smo okruženi informacijama. Stoga ne čudi sve veća pojava mainstream filmova sa seksualno nabijenim scenarijima – ali seksualno okljaštrenim filmskim slikama. Zagreb Film Festival tome staje na kraj. Dođite gledati seks na filmu – dođite se obrazovati o spolnosti putem filma – a nakon projekcije... Gaudeamus igitur!

 

Daniel Rafaelić,
izbornik programa Seksualna edukacija na filmu

PROGRAM ÆE BITI PRIKAZAN U ZAGREBAČKOM PLESNOM CENTRU