VIJESTI O FESTIVALU FILMSKI PROGRAM DOGAĐANJA ULAZNICE PRESS VOLONTERI ARHIVA ENGLISH  
Popratni program | Šejla Kamerić - Retrospektiva u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb

Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti djeluje kao multiprogramska ustanova čija je zadaća javnost upoznati s fenomenima suvremenosti u umjetničkom kao i u društveno-političkom kontekstu. Zato je svoju programsku aktivnost Muzej proširio na različite komplementarne vrste umjetničkog izražavanja, od različitih vrsta likovnih umjetnosti, arhitekture i dizajna, filma, scenskih umjetnosti pa sve do glazbe. Pretapanja umjetničkih vrsta zasigurno je snažno obilježilo suvremenu umjetnost proteklih desetljeća pa su i mnoge muzejske institucije preuzele tu dinamičnu strategiju. I prije nego što je započeo s radom u novoj zgradi, MSU je njegovao takvu tradiciju - nastojao je povezati različite umjetničke vrste u njihovim najzanimljivijim, radikalnim oblicima u trenutku kada su one uglavnom bile nepoznanica široj javnosti, znatno prije nego su postale glavni tokovi. Upravo iz tog razloga, logična je suradnja sa Zagreb Film Festivalom koji se programski odlučio za strategiju rizika te promociju nadolazećeg i novog u umjetnosti filma, a s predznakom 'kritičko' i 'pokretačko'. U tome je ZFF prepoznao izazov i otklon od prevladavajućih matrica distribucije ideologije kapitala kroz polje umjetnosti, u ovom slučaju filma, pa se stoga i suradnja na predstavljanju najnovijeg filma bosansko-hercegovačke umjetnice Šejle Kamerić '1395 dana bez crvene' te njenom kratkom retrospektivom filmova i videa čini posve prirodnom.

Film i video su Šejli Kamerić mediji kojima se posljednjih godina najviše posvetila, a bolno iskustvo rata u Bosni i Hercegovini dominantno ju je odredilo kao umjetnicu. Moralnost, snovi, identitet, nasilje, posesivnost, sreća, žaljenje, uspomene, granice, zrcale se u njezinim djelima kao univerzalni pojmovi, ali i kao njezina osobna, jedinstvena i neponovljiva pitanja. Umjetnica o njima govori kroz proživljeno iskustvo čime je preuzela odgovornost da na teška i, mnogima najčešće nerazumljiva pitanja, ponudi univerzalni odgovor. Takvo višestruko ‘prevođenje’ stvarnost- medij-pojam, kakvim se Šejla Kamerić bavi, medijska je kristalizacija i, u konkretnim temama stanovito pojašnjenje ‘stanja rata’ u BiH devedesetih, ali i bezvremenska univerzalna metafora. Vidljivo je to u njezinim filmovima kao što su 'Kuća snova' ('Dream House') ili 'Sreća' ('Glück') kao i u najnovijem filmu '1392 dana bez crvene' u kojem nam otkriva osobnu i kolektivnu traumu, životni strah od snajperista s okolnih brda iz vremena opsade Sarajeva. Preporuka koja je u to vrijeme kolala Sarajevom o izbjegavanju odjeće žarkih boja te načini pretrčavanja cesta izloženih snajperima (‘Aleje snajpera’), Sarajlijama je tijekom 1395 dana opsade postala rutina, ‘obična’ situacija u izvanrednim okolnostima. Kamerić se odlučila tu priču iz vremena okupacije Sarajeva smjestiti u okruženje današnjeg Sarajeva u kojem ženski lik iz našeg vremena proživljava traumu iz kolektive prošlosti. Sve što se dogodilo prije događa se i sad, poručuje nam umjetnica ukazujući na paradoks razumijevanja vremena, kategorija prošlog, sadašnjeg i onog budućeg.

Da bi istaknula pitanja reprezentacije kao pitanje identiteta, osobnog ili pak identiteta drugih, paralelno s filmom Šejla Kamerić koristi i druge medije, prvenstveno fotografiju. U tom je smislu europska likovna scena i šira javnost značajnije zamijetila Šejlu Kamerić upravo s amblematskim fotografskim radom 'Bosnian Girl ' iz 2003. godine koji se u formi velikog reklamnog plakata nalazi u stalnom postavu zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Tematizirajući srebrenički genocid, tešku temu iz bliže povijesti bosanskih muslimana, jukstaponirajući autoportret s okrutnim tekstualnim grafitom, svoj osobni identitet sa stereotipskom porukom o bosanskim djevojkama napisanom od UN vojnika dovela je na rub apsurda proklamirane modele oprosta, zaborava i pomirenja pa je mnogima ostavila gorak okus u ustima.

Tihomir Milovac,
muzejski savjetnik i voditelj eksperimentalno istraživačkog odjela Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu

 

Šejla Kamerić rođena je u Sarajevu 1976. godine. Od medija, uglavnom se služi fotografijom, videom i filmom, suprotstavljajući eksplicitni društveni kontekst intimnim stajalištima. U svojem pristupu umjetnosti koristi i javne intervencije i različite vrste akcija i instalacije prilagođene specifičnom mjestu. Bosanska kustosica Dunja Blažević izjavila je da 'učenje o životu na najokrutniji način i sposobnost da se takva iskustva pretoče u umjetnost predstavljaju suštinu njezinog rada'. Teoretičar Anselm Wagner jezgrovito je napisao o njezinom radu: 'Specifično ostvarenje Kamerićeve nije stvar autentičnog utjelovljavanja jedne europske traume. Kroz njezino djelo mi zapravo postajemo dio te traume, preuzimajući uloge žrtava i počinitelja i odjednom shvaćajući koji su to mehanizmi tu djelovali'. Radovi su joj prikazivani po cijeloj Europi, u SAD-u i Japanu. Uvršteni su i u prestižne europske zbirke poput one u Muse d'Art Moderne de la ville de Paris, zbirke Muzeja suvremene umjetnosti u Barceloni, muzeja Boijmans Van Beuningen u Rotterdamu i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu­. Dobitnica je nagrade ONUFRI Nacionalne umjetničke galerije u Tirani za 2004. godinu, posebne nagrade na 46. oktobarskom salonu u Beogradu 2005., te ECF Routes – nagrade princeze Margriet za kulturnu raznolikost 2011. Šejla je dobila stipendiju berlinske galerije DAAD za 2007. godinu. Kamerić spada u generaciju umjetnika koji s podjednakom lakoćom predstavljaju nove radove u kontekstu međunarodnih umjetničkih izložbi s jedne strane i filmskih festivala s druge strane. Njezin kratki film 'Šta ja znam' premijeru je imao u programu Corto Cortissimo 64. filmskog festivala u Veneciji, a prikazivan je i na više od 40 drugih filmski festivala. Osvojio je Zlatna kolica za najbolji kratki film na 5. Zagreb Film Festivalu i na 15. Adana filmskom festivalu. Kratki film snimljen na 16-mm vrpci, 'Glück', premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu 2010., kao i u natjecateljskom programu kratkom filma na Zagreb Film Festivalu 2010., kada je dobio posebnu pohvalu žirija. Njezin film '1395 dana bez crvene' imao je premijeru na međunarodnom filmskom festivalu u Manchesteru. Šejla Kamerić živi u Berlinu i Sarajevu.

PROGRAM ÆE BITI PRIKAZAN U MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI